Običaji vezani za vino

Običaji koji su vezani za vino vuku korene iz daleke prošlosti. Takvi običaji su deo narodne tradicije. Običaji vezani za vino opisani su čak i u narodnim epskim pesmama, u kojima vino ima simboličko značenje. U nekim najpoznatijim narodnim pesmama , pijenje vina je odraz muškosti , otpornosti i čvrstine. Upotreba „rujnog vina“ zabeležena je u mnogim narodnim pesmama.

Obeležavanje najvećih hrišćanskih praznika ne mogu proći bez vina, čak ni u religioznom smislu. Božić kao najveći hrišćanski praznik koji se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista, kod Srba ne prolazi bez obreda i običaja , a vino je deo nekih od njih.

Pravoslavni vernici 14. februara proslavljaju dan Svetog Trifuna, najveći vinogradarski praznik. Za vinogradare najvažniji običaj toga dana jeste da se u vinogradima loza zareže i polije vinom. Sve se to radi sa željom da naredno godina bude rodna i puna blagostanja. Ovaj običaj zapravo predstavlja prve radove kojima se započinje posao u vinogradu. Običaji vezani za Trifundan razlikuju se od mesta do mesta. U nekom krajevima ovaj praznik se naziva drugim imenima kao na primer „Orezač“ ili „Zarizoj“.

Miodrag je još kao dete sa dedom odlazio u vinograde na ovaj praznik , koje njegova porodica poseduje nadomak Prokuplja i pravi vino isključivo za svoje potrebe , kaže da od malena pamti kako se toga dana mogla predvideti dugoročna vremenska prognoza

„Ako na dan Svetog Trifuna pada kiša, veruje se da će voće i usevi dobro roditi, a ako padne sneg, godina će biti kišna i rodna. Ako je dan vedar, prognozira se sušna i nerodna godina.“

U nekim vinogradarskim krajevima se praznik slavi zajednički, sa trpezom i lozom koja se zaliva vinom na trgu ili seoskom trgu, uz zamenu domaćina svake godine. Stari običaj nalaže gostioničarima da na dan Svetog Trifuna nijednom gostu ne naplati vino, kako bi im posao dobro napredovao i naredne godine. Narodno verovanje kaže da Sveti Trifun počinje da otapa sneg i da se zima polako povlači nakon njegovog praznika. Zapisi o ovome pronalaze se još u 16. veku što govori o dugotrajnosti ove tradicije u našoj zemlji.

Za Preobraženje Gospodnje postoji verovanje koje je duboko utkano u našu tardiciju i običaje. Naime u crkvama se osveštava novo grožđe i deli vernicima, koje se tada prvi put jede. U krajevima gde nema grožđa, osveštava se drugo sezonsko voće. Kao i svaki praznik, i na dan Preobraženja porodica se okuplja , a prema narodnom verovanju, devojke i žene bi trebalo da započnu neki novi posao tog dana, kako bi im i u narednom periodu sve išlo od ruke.

Vino je uobičajeno piće za vreme proslave, a njime se mogu posluživati i domaćin i gosti, kao i sveća. Na slavu se vino koristi u obredima: domaćin ga sipa u kašičicu i prelije preko fitilja sveće da bi je ugasio, a zatim se njime prelije slavsko žito u obliku krsta nakon rezanja slavskog kolača. Vino takođe služi kao piće za goste i ukućane, a njime se može poslužiti i slavska sveća, ali se u tom slučaju umesto sveće sipa vino.

Bez obzira za koje se prilike konzumira, postoje  pravila o načinu serviranja vina. Nije reč o formalnim ritualima već pažljivo osmišljenim postupcima. Pre svega važno je odabrati pravu čašu. Različit oblik čaše za različite sorte. Crvena vina je najbolje služiti u velikim vinskm čašama. Visina čaše omogućava da vino direktno prođe u grlo kako bi se povećao njegov ukus. Pored čaše, postoje pravila o temperaturi vina. Bela vina se služe na temperaturi od 6,5 do oko 14 stepeni Celzijusa, kompleksna vina treba pustiti da se zagreju, čak i do sobne temperature. Upravo se na sobnoj temperaturi služi prokupac, jer tako do izražaja dolazi njegov voćni buke.

Milena Božić